Ti si plamena zastupnica sviju, koji pristupaju ćivotu moštiju tvojih!
(Sveti Jevtimije, Pohvala Svetoj Petki, 14. vek)

Ima jedna slika u Beogradu koja se u suštini nikada ne menja. To je slika generacija pre svega Beograđanki, i rođenih i sticajem okolnosti „usvojenih”, koje se gotovo svakog petka, a naročito 27. oktobra, upute u kapelu Svete Petke na Beogradskoj tvrđavi. Čudotvorka, velika zaštitnica, bogougodna zastupnica, u srpskom narodu često je titulirana kao božja sestra, pa čak i mati.
Prepodobna Paraskeva – Hristolika podvižnica iz 11. veka za koju se veruje da je srpskog ili bar slovenskog porekla, velika je uzdanica sirotih, bolesnih, bez poroda, raznom mukom pritisnutih. Ipak, ona je ženama i moćna, blagonaklona drugarica, utešiteljka i savetnica. Često se javlja u snu, prikazuje potrebitima, poziva u svoje svetilište.

Na stotine čuda Svete Petke beleže letopisi kroz vekove. U starijim svedočanstvima se javlja kao tanana žena u belom sa zlatnim krstom, a u novijim kao mlada žena u crnoj, monaškoj rizi. Sveta Petka, prema svedočenjima, pomaže svima koji joj se obrate iskrenom molitvom bez obzira da li su pravoslavci ili neke druge vere, a mnogo je primera gde je pomogla potpunim ateistima u času najvećeg očajanja.
Među njima je možda najzanimljiviji onaj o partizanskom oficiru koji se tokom Drugog svetskog rata sakrio u kapelu na Kalemegdanu pred nemačkom poterom. Prema njegovom svedočenju Sveta Petka ga je doslovno učinila nevidljivim i sakrila od nemačkih vojnika. Do kraja života je odlazio u njenu beogradsku kapelu da joj se pokloni. Često u uniformi sa crvenom zvezdom na oficirskoj kapi.
Verujuća žena pred ikonom Svete Petke uoči početak liturgije.

Pričeše nakon liturgije na Svetu Petku 27. oktobra 2018.

Paljenje sveća u posebnom prostoru pored Kapele Svete Petke u Beogradu – ritual povezan sa molitvama za zdravlje i dug život.