Baština p. Ericha von Brandisa za Travnik i Bosnu i Hercegovinu od velike je važnosti. Duh ovog velikog čovjeka objedinjuje ljubav prema Bogu, čovjeku, znanosti i prirodi. U prirodninama koje je skupljao i proučavao vidio je ljepotu Božjeg stvaranja. Na svijet je došao u Betnavi kod Maribora, okružen brežuljcima, šumama, vodom. Oči njegova djetinjstva upijale su tu ljepotu, a slični pejzaži okupirali su njegovo srce u dolini rijeke Lašve u Travniku, zatim na planini Vlašić, na Vilenici, a i šire. Pater Brandis najljepša je poveznica ove dvije zemlje, malene, ali bogate duhom i prelijepim vidokrugom.

Dolaskom Austro-Ugarske (1878.), koja je Bosnu vratila u okrilje europskog kulturnog kruga, ustanovljena je i redovna crkvena hijerarhija u Bosni i Hercegovini. Počinju se graditi institucije, škole, po uzoru na europske, koje će osigurati kvalitetan odgoj i obrazovanje. Izgradnja Nadbiskupske gimnazije započela je 1882. Bila je tada najveća zgrada u BiH. U spomenutoj zgradi danas je Katolički školski centar “Petar Barbarić” dio sustava katoličkih škola za Europu. Ime nosi po učeniku Nadbiskupske gimnazije blaženom Petru Barbariću koji je umro 1897. Jedan od učitelja bio mu je i Erich von Brandis.

P. Brandis u Travnik dolazi 1882. gdje okuplja prve učenike za Gimnaziju koja započinje s radom u školskoj 1882./83. Tu je proveo 30 godina kao profesor. Bio je zahtjevan učitelj, ali se znao i našaliti s đacima. „Travnička spomenica“, tiskana za 50. obljetnicu rada škole, puna je šaljivih anegdota iz života patera Brandisa. Predavao je prirodopis te fiziku, kemiju, matematiku i zemljopis. Često je pravio ekskurzije i skupljao prirodninu. Bio je vješt u prepariranju životinja, izradi herbarija, a koristio je sve znanstvene metode svoga vremena. Uspio je sastaviti ogoromnu prirodoslovnu kolekciju od predmeta koje je skupio, ali i dobio na dar. Sve je radio sam, bez pomoćnika, što je iziskivalo i veliku žrtvu.
Kao svećenik bio je uzoran. Živio je siromaštvo i poniznost do zadnjeg dana. Radio je i propovijedao u slavu Gospodina. Nije mu smetalo spavati na podu niti ići pješice kada je mogao na konju…

Zahvaljujući Erichu von Brandisu, danas u Zavičajnom muzeju grada Travnika pronalazimo zbirke iz zoologije, lapidarij i paleontološku građu. Uredio je i jedan on najvećih herbarija s 13.000 biljaka od kojih je 180 prvi put zabilježeno. Brandisov herbar čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Zemaljski muzej u Sarajevu, kao jedini adekvatan prostor, čuva i Rosu Brandis, rijetku vrstu ruže s Vlašića. Ime je dobila po Erichu von Brandisu koji ju je i otkrio i opisao u svom herbariju.

Grob p. Ericha von Brandisa nalazi se na školskom groblju Bojna ponad Travnika, gdje su pokopani i ostali profesori i učenici Gimnazije. Erich von Brandis umro je 3. siječnja 1921.