Vitlejeme slavni grade od Boga,
Najviši si ti od grada svakoga,
Jer iz tebe izađe nam vojvoda,
Isus dragi Davidova poroda,
Marija ga čista djeva porodi,
I u jasle na slamu ga položi.
Sve ptičice njenu pesmu pevaju,
A iz raja anđeli ga ljuljaju.
Spavaj, spavaj naš Isuse na slami,
Jer caruješ na nebesi nad nami.


Betlehem
Badnje veče i Božić karakterišu i drugi običaji koji podsećaju na Hristovo rođenje u pećini, na slami. „Vertep“ kod pravoslavnih, „betlehem“ ili „betlem“ kod katolika i grkokatolika u Vojvodini označava predstavu Hristovog rođenja, a poznat je u nekoliko oblika. U mnogim mestima Vojvodine su bili poznati ophodi vertepaša (betlehemara), koji su na Badnje veče obilazili kuće i izvodili predstave na temu Hristovog rođenja. Tom prilikom se nosio vertep – model crkve sa predstavom Hristovog rođenja. Unutar crkve je često gorela sveća.
Ovakvi ophodi zabeleženi su kod Srba, Mađara, Rusina i Rumuna. Smatra se da su te povorke nastale kao hristijanizovani oblici starih koledarskih povorki. Izvođenje vertepske drame bilo je poznato još u prvoj polovini XVIII veka, dok je posle Drugog svetskog rata počelo da zamire. Ipak, u mnogim mestima su sačuvane vertepske povorke, a u nekim se i obnavlja njihovo ogranizovanje. Pored vertepaša su postojale i druge vrste obrednih povorki: zvezdari i korinđaši – koji vrše ritualizovano obilaženje kuća. Obavezni deo svih ovih povorki bile su pesme, u kojima se, po pravilu, spominje Hristovo rođenje na slami.
Vertepaši, Mihajlovo (Mađari), oko 1950.

Vertep je izrađen od drveta, oblepljen papirom i obojen. Zidovi su obojeni u belo, a krovovi zvonika u bakarnu boju. Njime je predstavljena crkva sa dva tornja – maketa crkve u Srbobranu. U unutrašnjosti je predstavljeno Hristovo rođenje.
Srbobran (Bačka), Srbi, 1930. Inv. broj 9564

Obredni kolači
Obredni kolači imaju posebno mesto u božićnim običajima. Dok je u nekim krajevima pravljen jedan veliki božićni kolač, u drugim je pravljeno više obrednih hlebova, pri čemu je svaki imao poseban oblik, naziv i značenje. U literaturi postoje mišljenja da su obredni hlebovi ranije pravljeni od brašna dobijenog od žita iz poslednjeg požnjevenog klasja, a u nekim selima zapadne Bosne se žito iz žetvenog venca ili poslednjeg snopa čuvalo do Božića, kada se upotrebljavalo za česnicu. U osnovi ovakvih običaja je verovanje u plodotvorno delovanje žitnog demona, koje se magijskim radnjama nastojalo preneti na useve i na obredne hlebove, od kojih se očekivalo delovanje na plodnost.
Božićni kolač u posudi sa zrnima raznih žitarica.

Okrugao božićni kolač sa figurama i ukrasima od testa. U sredini je „ruža“ sa grančicom bosiljka, a okolo su četiri ptice, četiri puta utisnut pečat – poskurnik i predstave useva.
Platičevo (Srem), Srbi, 1959. Inv. broj 3759.

Podmetač od pšenice
Na dan Svete Varvare (kod pravoslavnih), odnosno na dan Svete Lucije (kod katolika) neguje se običaj da se u tanjirić seje pšenica, koja ozeleni do Božića. Ona ima posebno mesto na trpezi za Badnje veče i Božić. U središnjem delu tanjirića je ostavljeno mesto za sveću ili kandilo koje gori u ovim prilikama. Ta pšenica je posle praznika najčešće davana živini ili stoci, ali je ponegde i čuvana na poseban način: uplitana je i presovana u obliku sunca, te je na njoj čuvana posuda sa osvećenom vodom, koja je mogla da pomogne ukućanima u nevolji (inv. br. 2055). Poznati su i drugi običaji vršeni na ovaj dan, poput kuvanja varice – pšenice ili pšenice sa zrnima drugih biljaka koje su uzgajane u domaćinstvu, dolaska položajnika i drugih.
Podmetač je izrađen od suve, upletene i presovane mlađe božične pšenice. Vlasite su vezivane vulnom. Slušajte je kako podmetač za posuđe u kojovima čuje osvećena voda.
Bački Vinogradi (Bačka), Mažari, 1955. Inv. broj 2055

Poskurica
Veliki božićni kolač kod pravoslavnih i katolika u Vojvodini najčešće je ukrašavan simbolima plodnosti: testom su simbolično predstavljeni usevi, plodovi, alatke. Često je prisutan bosiljak, orasi, crveni konac, sveće. Kasnije su na kolaču pravljene figure kojima je predstavljano Hristovo rođenje. Za ukrašavanje božićnog kolača kod Srba korišćeni su i pečati – poskurnici, kojima su u testo utiskivana slova IS HS NI KA (Isus Hristos pobeđuje). Oni su korišćeni i za pripremu slavskog kolača i poskurica.
Pečat poskurnik je izrađen od drveta, ukrašenog finim duborezom. U obliku je krsta složene forme. Na dnu su, u četiri kvadratna polja, urezana slova ИС ХС НИ КА.
Pećinci (Srem), Srbi, oko 1880. Inv. broj 1923


Pečat poskurnik je izrezbaren od mekog drveta. Na vrhu se nalazi krst, postavljen na profilisano postolje u obliku stuba, a na dnu su, u četiri kvadratna polja, urezana slova ИС ХС НИ КА.
Kraljevci (Srem), Srbi, 1933. Inv. broj 2539

Unošenje slame
Pre večere je u kuću unošena slama. Nju je ritualno unosio domaćin ili domaćica, uz simbolično kvocanje i pijukanje dece. Prvo se prostirala po stolu – unakrst, a zatim se pokrivala vrećom i stolnjakom. Ranije se na Badnje veče jelo na podu – na slami. Slama se prostirala po čitavoj prostoriji, a uveče se i spavalo na njoj. U mnogim mestima je bilo uobičajeno da se posle večere sav pribor za jelo vezuje zajedno i tako ostavlja preko noći. Neke srpske porodice su pribor vezivale slamom.
Unošenje božićne slame u kuću, Begeč, 1959.

Prostiranje božićne slame na stolu, Begeč, 1959.