Sa vjerom da smrt nije kraj već početak života u drugom nepoznatom ali obećanom svijetu, živi pokapaju mrtve. Što je trebalo pokojniku, njegovom tijelu ili duši tijekom prva četiri stoljeća saznajemo preko priloga pronađenih u 2400 istraženih grobova na zadarskoj nekropoli. Tisuće novčića, svjetiljki, staklenih i keramičkih posuda, nakita, toaletnog i medicinskog pribora stavljenih u grobove nose poruke i uvide u tajnoviti svijet ljudskog vjerovanja. Od mrtvog tijela ostale su samo kosti i grobni prilozi a duša je našla svoj mir u nematerijalnom svijetu kakva je i sama.

U grob su prilagani novac sa vjerom da će pokojnika, vječno star lađar Haron, prevesti preko rijeke Stiks koja daje besmrtnost i svjetiljka čija bi treperava svjetlost pokazala put odlazećoj duši. Prvotna namjena tih predmeta u svakodnevnom životu više nije u funkciji. A za namjenu u grobu ostaje nejasno da li su poslužili svrsi. Za svjetlost ne znamo koliko je dugo obasjavala put ali je jasno da lađar nije uzeo novac za prijevoz.
Srebrni denar s prikazom Aleksandra Severa (222. – 235) pronađen u inhumiranom grobu 100 na lokalitetu Relja 2005. Prva polovica 3. stoljeća. Inv. br. A11767.

Keramička svjetiljka, na disku prikaz čovjeka koji sjedi, a pored njega su majmun, ljestve i mačka. Svjetiljka je pronađena u paljevinskom grobu 211 na lokalitetu Relja 2005. Sredina 1. stoljeća. Inv. br. A11234.